četvrtak, 1. listopada 2009.

spomenik

neću se ispričavati ako sam te podsjetila na nekoga... što vidim još uvijek te jako dira, ja sam samo to što jesam i uvijek ću biti što jesam i kakva jesam na moju veliku radost... i to je ono nešto što ljudi nemogu prihvatiti niti progutati...jer...čak ni onda kad mi je najteže neću dozvoliti da mi suze obliju lice ...jer bi tada zaorio pakleni smjeh... zlobnici bi na ruševinama moje sreće izgradili spomenik...!

Nema komentara:

Objavi komentar